Opis
Uvod
Svi smo mi jedno. Ljudi su međusobno povezani nevidljivim silama.
Nikola Tesla
Zašto je potrebno spajanje da bi nastao jedan ljudski život? Zašto to nije organizovano na neki drugi način? Da li sve to ima smisla? Ako ga ima, koji je smisao? Šta je poenta? Ko je to osmislio? Kako da znamo sve te stvari?
U jednu ruku čovjek sebi daje za pravo da misli da zna sve, u drugu ruku čovjek sebi daje za pravo da misli da ne zna ništa1. I jed- na i druga „ruka“ treba da se spoje. Možda je baš tako i nastala mo- litva? Na primjer, jednom rukom koja „zna sve“ donosi se odluka sa nekim očekivanim rezultatom, a onda kada ne ispadne baš kako je planirano ili se desi nešto nepredviđeno, priklanja se ruka koja „ništa ne zna“ i traži se pomoć, odnosno šalje se molitva. Kome? E, to je zanimljivo.
U većini slučajeva kada donosimo odluke, mi smo sigurni u pravac i način djelovanja, međutim, kada „iskoči“ nešto mimo pla- na ili bolje rečeno logike, odmah se pitamo gdje smo to pogriješili. Za to vrijeme druga ruka, za koju mislimo da „ništa ne zna“, obično predstavlja zadnju opciju jer ruka za koju mi mislimo da „sve zna“ (ego) se ne da do kraja i na bazi svojih „logičnih“ odluka pravi još više „igre“. U tim situacijama svako „logično“ rješenje pravi goru sliku i sve više i više nas navodi da se okrenemo ka drugoj ruci. Što više zanemarujemo ruku koja „ništa ne zna“, zapravo smo sve dalji od suštine i pravog znanja. Ta otvorena ruka upravo može biti pri- znanje da postoji jedna beskrajna inteligencija, a pružanjem prilike zatvorenoj ruci dajemo joj mogućnost i dozvoljavamo joj da se raširi i primi nešto novo, univerzalno, nešto veće, i upravo to pokloni ruci koja je zatvorena. Ta informacija, ideja, znanje često je toliko prosta i jednostavna, a zapravo, toliko sjajna i genijalna, da tu ideju „sve(ne)znajuća ruka“ odmah prihvati i shvati na svoj način. Pogodite koji!
Recenzije
Još uvijek nema recenzija